Ponekad sam pjan do uha nasmijan

i duša mi je otvorena knjiga.

Moje nebo je posoljeni zrak

a moje more razlivena tinta.

Kome biti zahvalan živote moj?



Krenem obalom koju dobro znam

samo dva minuta pješice od luke.

Gdje se djeca igraju pred nama skrivaju

kriju iglu, izbodene ruke.

Pa opsujem da nemogu prostije 

ma da odavno sam pobjego iz geta.

I mjesec iznad nas ima okus hostije

a cesta miris izgubljenog svijeta.



I moje nebo sad je posoljeni zrak

a moje more razlivena tinta.

I zato pjevam da ne pojede me zrak

da nisam ovo, ja bih bio biljka.



Kome biti zahvalan grade moj?



Ponekad sam pjan do uha nasmijan

i život mi je otvorena priča.

Ja se često spotaknem al se uvijek dočekam,

ja sam čovjek koji nema briga.

Al opsujem da nemogu prostije 

ma da odavno sam pobjego iz geta.

I mjesec iznad nas ima okus hostije

a cesta miris izgubljenog svijeta.



2x:

I moje nebo sad je posoljeni zrak

a moje more razlivena tinta.

I zato pjevam da ne pojede me zrak

da nisam ovo, ja bih bio biljka.



Kome biti zahvalan grade moj(grade moj)