Jedne proste Vojvodjanske zime, 

na salasu prijatelja mog

malo drustvo se skupilo iz grada

sve mladici iz dugih skolskih dana

a na vratima doma, uz plamen petrolejke

se smjesilo lice na nas



Jedne proste Vojvodjanske zime 

na salasu prijatelja mog

dok su ruke jos promrzle od puta, 

dugo stresale pahulje s kaputa 

ti si prisla i od srca mi pruzila 

casu crnog vina

Kristina, Kristina 



Dobra vam noc, prijatelji 

dobra vam noc, dobro nam dosli, 

dobra vam noc, prijatelji, 

sjedite tu i zapjevajmo svi 



Onda smo izasli na dvoriste 

Ja i Kristina

Skripao je snijeg pod nogama 

ljubio sam je, ljubio

Da li se sjecas, Kristina?