Nista nova, nista nova posli feste kisne vala,

u pitaru lipi snova cilo lito tu si stala.

Rastimane sad su ure, zatvorene gnjiju skure...

Sad sivotu, punon zima, okrenuta nan je prova,

odrisena veæ je cima, nista nova, nista nova...



Pala je u more stina i prozebli grdelini,

uz gradele, kraj komina nima ko da te zamini.

I dok jugo stalno jaca, oko kuce reste draca...

Sve se sprema da podivja, a mi kano stara bova

plutamo bez pravog cilja: nista nova, nista nova...



Uzalud privrcen foje ca ce rec mi na sva justa,

svi govore: bit ce boje, barbirija vec je pusta.

Vaja vrime niz skaline vonj mizerje i morbine...

I briskulu dikod baci klapa ca jos ni gotova

da ostari po bonaci, nista nova, nista nova...



Finili su pusti kanti i promukla vec je klapa,

i po dobru svak te panti starec s nama sve do scapa.

Naresle su nove plime, popucale surgadine...

Jos se pine dugi vali i po mistu reve tovar,

jarboli u more pali: nista nova, nista nova...



P.S.Pjesmu izvodi i Radojka Sverko.