Nekako s proljeca,
Uvjek meni doluta
Neka ceznja tamna,
Tiha mudrost davna.
Spustam ja stare kofere
Na perone sudbine,
To je miris zrelih godina,
Moja kaput bas je tezak,
Najdraza.
Nekako s proljeca,
Ja se sjetim starih drugova.
Probude se u meni
Svi derneci pijani.
Tad nosim stre cipele,
One znaju moje ulice.
To je boja crnoponocna,
Moje koraci bas su teski,
Najdraza.
I opet taj osecaj samoce,
Kad nece nikog mene krene i hoce.
I opet mrakom svoje pjesme bojim,
Pijan od zelje za usnama tvojim.
Sav sam ti od ludila,
Nekako s proljeca.
Nekako s proljeca,
Sjeti mene nepravda,
Na pobede, poraze,
I sve lazne obzire.
Napravim racun prastanja,
Popijem pusta mastanja.
To je ukus ljepog kajanja.
Moji kapci bas su teski.
Najdraza.
Nekako s proljeca,
Noc mi oci otvara.
Nemam san da uhvatim,
Nema dana da ne izgubim.
A hocu da te vodim ja,
Tragom sunca, jugom maslina,
To je dodor tvojih bedara.
Moja dusa, bas te voli,
Najdraza.
I opet taj osecaj samoce,
Kad nece nikog mene krene i hoce.
I opet mrakom svoje pjesme bojim,
Pijan od zelje za usnama tvojim.
Sav sam ti od ludila,
Nekako s proljeca.
Sav sam ti od ludila,
Nekako s proljeca.
Sav sam ti od ludila,
Bez tebe, s proljeca.